Svi se – i odrasli, i djeca – sreću sa teškoćama u učenju; kod nekih učenika informacije se primaju, obrađuju i skladište na drugačiji način od uobičajenih, pa su zbog toga češće suočeni sa problemima u čitanju, pisanju ili računanju.
To drugačije reagovanje možemo prepoznati:
- – u čitanju – riječi, rečenica ili cijelog teksta (disleksija);
- u pisanju – prepisivanju, gramatici ili rukopisu uopšte (disgrafija ili disortografija);
- u matematici – računanje ili pisanje napisanih ili izgovorenih brojeva (diskalkulija)…
Iz navedenog vidimo da teškoće u učenju mogu da ometaju sposobnosti razumjevanja pojma broja i rješavanja matematičkih zadataka, sposobnosti čitanja i razumevanja pročitanog teksta ili se mogu javiti kao specifičnosti u pisanju.
Neophodno je prepoznati konkretne smetnje da bi se posebnim i prilagođenim načinima podrške u učenju i kroz korišćenje tehnika čitanja, pamćenja, računanja i učenja uopšte – djeci sa teškoćama u učenju pomoglo da savlađuju gradivo jednako uspješno kao i njihovi vršnjaci. Interesantno je da djeca kod koje se mogu prepoznati TEŠKOĆE u učenju – izražene u JEDNOM domenu, često mogu biti DAROVITA u nekom DRUGOM – što takođe treba umjeti prepoznati. PREPORUKA RODITELJIMA I NASTAVNICIMA: ne zaboravite da pritiscima i insistiranjem nećete postići željeni cilj; poverenje u mogućnost aktiviranja djetetovih sposobnosti i adekvatna podrška – vode ka uspjehu i savladavanju prepreka!
